Da li je skriveno značenje zaista
skriveno?
Izložba "Nakit - skriveno značenje" koja se održava u Smederevu od 16. aprila do 31. maja povodom Dana muzeja, daje jedan potpuno novi pogled na nakit koji baštinimo iz prošlosti.
Kustoskinje ove izložbe mr Lidija Balj i mr Tijana Stanković-Pešterac, pokušale su da nam približe i pokažu drugu dimenziju starog nakita, dimenziju koje mozda nismo ni bili svesni. Primerci prikazani na ovoj izložbi su iz arheoloških zbirki Muzeja Vojvodine.
Posetom Muzeju u Smederevu mogli ste pogledati razne primere amuleta, fibula, gema, amajlija, talismana iz raznih razdoblja prošlosti, kalupe koji su se koristili za izradu nakita i ono što je, čini se, veoma zaokupilo pažnju posmatrača – rimske monetarne priveske.
Da bi što slikovitije prikazali temu ove izložbe organizatori su se odlučili za veoma zanimljiv koncept izlaganja. Naime, izložbu možete pogledati kroz tri segmenta - arheološki, umetnički i participativni i svaki od njih vas vodi u potpuno drugu dimenziju.
Da se ne bi zadržali na pukim činjenicama, kustosi su dodali jedan deo izložbe koji dopire do srca svakog posmatraca, a to je "Nakit kao uspomena". Kroz ovaj segment izložbe posmatrači imaju priliku da i sami učestvuju u izložbi prilaganjem nekog svog komada nakita koji ima neku posebnu pricu. Takođe i oni koji ne učestvuju svojim nakitom na izložbi, mogu osetiti posebnu emociju ovog dela postavke. Tu emociju dodatno pojačavaju lični i intimni komentari ispod svakog komada nakita koji opisuju poreklo tog komada ili važnu situaciju koju je upotpunio. Tako je i sentimentalni aspekt nakita došao do izražaja i doprineo građenju šire slike o poruci koju nakit sa sobom nosi.
Zbog svog zagonetnog naziva, ova izložba je privukla mnoge posetioce i naišla na odličan odziv u javnosti. Čini se da su reakcije posetilaca pozitivne i da je ova izložba za njih bila nešto novo, nešto što odstupa od suvoparnih činjenica i omogućava potpun doživljaj prošlosti.
Provevši posetioce kroz istorijski put nakita, način
proizvodnje i korisćene materijale kustosi su napravili lep uvod za dalje
izlaganje. Može se reći da je ovaj segment izložbe jako uredno, jasno i prijemčljivo
izveden. Prateći dalje izložbu mogli su
se videti različiti komadi nakita od različitih materijala kao sto su koral, srebro,
slonova kost, ćilibar, školjke, opal, mermer, karneol i drugi. Ipak, u tom razgledanju mogli su Vam zasmetati
propusti u numerisanju predmeta, pa
niste mogli uvek odrediti koji predmet sa spiska gledate.
Lepo je ukazano na uticaj religije i kulta na izradu nakita što možemo videti na primeru Hristovog monograma u srebru, kao i ostalih hrišćanskih elemenata poput krsta koji se provlači tu i tamo.
Ljudi su takođe mogli steći odličnu sliku o udelu politike i vlasti u izradi nakita kao i o preplitanju raznih aspekata života ondašnjeg vremena koji su se svojim delovima upleli u nakit. Tako možemo videti rimske monetarne priveske koji su zadivili posmatrače.
Ipak, ne mogu da se ne zapitam zasto naziva izložbe zapravo nema u izložbi? Da li je skriveno značenje koje se pominje zaista skriveno? Ni jedan segment izložbe ne obuhvata objašnjenje nekih dubljih značenja koje ovi predmeti nose. Povezivanje sa religijom, kultom, politikom i ekonomijom tog doba nije tumačenje skrivenih značenja, jer tu ničta nije skriveno. Minimalnim proučavanjem se može doći do tih podataka i zaključaka, pa ostaje pitanje zašto se organizatori izložbe nisu malo više pozabavili odgovorima na pitanja koja su sami nazivom izložbe postavili? Čini se da je naziv izložbe služio kao sredstvo da se privuku ljudi , što bi bilo u redu da je tema do kraja izvedena.
Zanimljivost izložbe, pogotovo za same Smederevce jesu naušnice pronadjene 1968.godine u malom gradu smederevske tvrdjave. Ali i ovo je ostalo nedorečeno. Nema daljih podataka. Ni čije su bile, ni kakvu tehniku zapažamo na njima. Ovo je bio opšte prisutan problem sa svim komadima nakita. Nije istaknuto ono što bi još više podiglo svesnost posmatrača o vrednosti ovih predmeta, a to je upravo tehnika izrade nakita. Na jednom mestu je istaknut filigranski nakit, ali komplikovanost ove tehnike nije ni uzeta u obzir, a jasno je koliko bi vrednost tog nakita “porasla u očima” gledaoca da zna da je umetnik proveo sate radeći četvrtinu te ogrlice ili mindjuša.
Segment "Nakit kao inspiracija" je ostavio utisak nedorečenosti, nisu dovoljno istaknuti umetnici i opet tehnike. Nismo videli savremenost inspirisanu prošlošcu vec nešto kao pokusaj kopije prošlosti.
Osim što se moglo videti nekoliko izvrsnih komada kao sto su ukrasi iz doba Averskog kagnata , ogrlice iz Mokrina i prsten od srebrnjaka iz vremena vladavine Hazburškog cara Franca Jozefa, bilo je tu jos nekih fascinantnih aspekata. Na primer, uključivanje ogromnog broja ljudi u postavku i to ne samo u segmentu "Nakit kao uspomena" vec i uključivanje u izlagački deo antikvarnog nakita. Ljudi poput Nikole Mrkšića su svojim privatnim kolekcijama starog nakita doprineli ovoj izložbi na jedan nezamenjiv način i udahnuli mu posebnu sentimentalnu notu. Kada se nađete u prostoriji ove izložbe i shvatite da ste okruženi nakitom iz raznih perioda, cak i iz 4.veka pre nove ere, kada pomislite koliko je puno ljudi doprinelo prikljupljanju ovog fizički malog, ali duhovno i kulturno ogromnog blaga, obuzme Vas osećaj miline i na trenutak više niste u Smederevu već na kratkom putovanju kroz prošlost.
Uprkos nepotpunosti nekih segmenata izložbe mogu zaključiti da je izložba ostavila dobar utisak na ljude i da se niko nije pokajao što ju je posetio iako možda nije dobio odgovor na pitanje o “skrivenim” značenjima nakita. Bar na kratko smo pobegli od stvarnosti, imali priliku da se divimo baštini koju nam je poklonila prošlost i nadam se naučili nešto o važnosti baštinjenja i vrednosti koju današnji nakit može imati za neke buduće generacije.
Lepo je ukazano na uticaj religije i kulta na izradu nakita što možemo videti na primeru Hristovog monograma u srebru, kao i ostalih hrišćanskih elemenata poput krsta koji se provlači tu i tamo.
Ljudi su takođe mogli steći odličnu sliku o udelu politike i vlasti u izradi nakita kao i o preplitanju raznih aspekata života ondašnjeg vremena koji su se svojim delovima upleli u nakit. Tako možemo videti rimske monetarne priveske koji su zadivili posmatrače.
Ipak, ne mogu da se ne zapitam zasto naziva izložbe zapravo nema u izložbi? Da li je skriveno značenje koje se pominje zaista skriveno? Ni jedan segment izložbe ne obuhvata objašnjenje nekih dubljih značenja koje ovi predmeti nose. Povezivanje sa religijom, kultom, politikom i ekonomijom tog doba nije tumačenje skrivenih značenja, jer tu ničta nije skriveno. Minimalnim proučavanjem se može doći do tih podataka i zaključaka, pa ostaje pitanje zašto se organizatori izložbe nisu malo više pozabavili odgovorima na pitanja koja su sami nazivom izložbe postavili? Čini se da je naziv izložbe služio kao sredstvo da se privuku ljudi , što bi bilo u redu da je tema do kraja izvedena.
Zanimljivost izložbe, pogotovo za same Smederevce jesu naušnice pronadjene 1968.godine u malom gradu smederevske tvrdjave. Ali i ovo je ostalo nedorečeno. Nema daljih podataka. Ni čije su bile, ni kakvu tehniku zapažamo na njima. Ovo je bio opšte prisutan problem sa svim komadima nakita. Nije istaknuto ono što bi još više podiglo svesnost posmatrača o vrednosti ovih predmeta, a to je upravo tehnika izrade nakita. Na jednom mestu je istaknut filigranski nakit, ali komplikovanost ove tehnike nije ni uzeta u obzir, a jasno je koliko bi vrednost tog nakita “porasla u očima” gledaoca da zna da je umetnik proveo sate radeći četvrtinu te ogrlice ili mindjuša.
Segment "Nakit kao inspiracija" je ostavio utisak nedorečenosti, nisu dovoljno istaknuti umetnici i opet tehnike. Nismo videli savremenost inspirisanu prošlošcu vec nešto kao pokusaj kopije prošlosti.
Osim što se moglo videti nekoliko izvrsnih komada kao sto su ukrasi iz doba Averskog kagnata , ogrlice iz Mokrina i prsten od srebrnjaka iz vremena vladavine Hazburškog cara Franca Jozefa, bilo je tu jos nekih fascinantnih aspekata. Na primer, uključivanje ogromnog broja ljudi u postavku i to ne samo u segmentu "Nakit kao uspomena" vec i uključivanje u izlagački deo antikvarnog nakita. Ljudi poput Nikole Mrkšića su svojim privatnim kolekcijama starog nakita doprineli ovoj izložbi na jedan nezamenjiv način i udahnuli mu posebnu sentimentalnu notu. Kada se nađete u prostoriji ove izložbe i shvatite da ste okruženi nakitom iz raznih perioda, cak i iz 4.veka pre nove ere, kada pomislite koliko je puno ljudi doprinelo prikljupljanju ovog fizički malog, ali duhovno i kulturno ogromnog blaga, obuzme Vas osećaj miline i na trenutak više niste u Smederevu već na kratkom putovanju kroz prošlost.
Uprkos nepotpunosti nekih segmenata izložbe mogu zaključiti da je izložba ostavila dobar utisak na ljude i da se niko nije pokajao što ju je posetio iako možda nije dobio odgovor na pitanje o “skrivenim” značenjima nakita. Bar na kratko smo pobegli od stvarnosti, imali priliku da se divimo baštini koju nam je poklonila prošlost i nadam se naučili nešto o važnosti baštinjenja i vrednosti koju današnji nakit može imati za neke buduće generacije.
Marija Narandžić
- student istorije umetnosti -
Нема коментара:
Постави коментар